BANJALUKA/SARAJEVO – Novi Zakon o slobodi pristupa informacijama na nivou institucija BiH nije ubrzao objavljivanje podataka od javnog interesa.

Dolazak do podataka je otežan brojnim ograničenjima koja sadrži ovaj zakon tako da je pristup informacijama postalo izuzetak, a ne pravilo, poručuju oni koji imaju dodira a ovim zakonom.

Ovo zakonsko rješenje je na snazi od septembra 2023. godine i za nepunu godinu dana praksa je pokazala da je još više otežao put do informacija novinarima, predstavnicima nevladinog sektora, ali i običnim građanima.

Kada su u pitanju mediji to je posebno alarmantno, jer su pravovremene informacije ključne za njihov rad zato što omogućavaju novinarima istraživanje kako bi informisali javnost, ali i da držali vlast odgovornom.

Žalbe ostale bez odgovora

Kako Zakon o slobodi pristupa informacijama na nivou institucija BiH funkcioniše u praksi pokazuju dosadašnja iskustva Transparency international BiH (TI BiH) je analizirao njegovu dosadašnju primjenu.

TI BiH je od stupanja na snagu ovog Zakona pokrenuo nekoliko upravnih postupaka pred institucijama BiH koji su rezultirali odbijajućim odlukama zbog čega je nastavljan dalji postupak po žalbama pred Žalbenim savjetom pri Savjetu ministara BiH.

“Iako su pojedine žalbe izjavljivane u novembru i decembru 2023. godine Transparency International BiH odluke po tim žalbama nije zaprimio. Drugostepeni organ postupio je po žalbama i odluke donio u zakonom propisanom roku, međutim TI BiH iste još nije zaprimio, iako je zakonom propisana obaveza da se rješenje po žalbi donese i dostavi podnosiocu zahtjeva putem prvostepenog organa, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema žalbe”, navedeno je u analizi TI BIH uz napomenu da novim zakonom nisu propisane prekršajne odredbe za organe koji prekrše rokove za dostavu drugostepenih odluka.

TI BiH je uočio i određene nelogičnosti u pojedinim odredbama zakona.

“Dok član 28. stav 1. Zakona propisuje da podnosilac zahtjeva može izjaviti žalbu protiv rješenja institucije BiH donesenog u prvostepenom postupku po zahtjevu za pristup informaciji, stav 4. istog člana navodi da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Obzirom da se u slučaju odbijanja pristupa informacijama stranci ne omogućava nikakvo pravo, suvišno je apostrofirati da izjavljena žalba ne odgađa izvršenje rješenja, odnosno da žalba nema tzv. suspenzivno dejstvo”, navedeno je u analizi TI BiH.

Pristup informacijama postao izuzetak, a ne pravilo

Borka Rudić, generalni sekretar Udruženja BH novinari kaže da se zakon pokazao kao loš.

“Ono što je nama problematično u vezi sa tim zakonom je da je promijenjen duh zakona u smislu da više nije pravilo da imate pristup informacijama i da postoje izuzeci kada ne možete imati pristup informacijama, već je sada obrnuto. Sada je pravilo da se na daju informacije, a izuzetak je da se odobri pristup informacijama”, rekla je ona.

Dodala je da sprovođenje ovog zakona prate broji problemi.

“Još uvijek nemamo žalbeni savjet u punom sastavu, koje treba da djeluje prema Savjetu ministara BiH i koje će se kao drugostepeni organ baviti žalbama. Žalbeni savjet još uvijek nije u potpunosti imenovan i trebao bi uskoro biti popunjen članovima” kazala je ona.

Dodala je da je drugi problem što se žalbeni savjet nalazi u sklopu izvršnog organa koji je bio kreator zakona.

“Sada se trebamo žaliti toj instituciji da li se primjenjuje taj zakon ili ne. Tako da se nalazimo u situaciji kadija te tuži kadija ti sudi”, precizirala je Rudić.

Naglasila je da je u novom zakonu sporno što je izostavljena institucija Ombudsmana kao drugostepenog organa, kojem se mogu žaliti novinari i građani ukoliko javne institucije odbiju pristup informacijama.

“Za nas je neprihvatljivo da se institucija Ombudsmana isključi iz ovog zakona kao drugostepeni organ zato što je to nezavisna institucija koja je do sada imala vrlo dobre preporuke u slučajevima gdje je odbijen pristup informacijama”, navela je ona.

Kaže da po novom zakonu postoji mogućnost pokretanja upravnih ili sudskih postupka, ali da to sve košta.

“Na primjer, u prethodnom zakonu postojala je institucija Ombudsmana kojem su se građani mogli žaliti, a da ih to ništa ne košta. Sada da bi ostvarili pravo za pristup informacijama morate trošiti novac i ići na sud, a malo ko ima mogućnost”, naglasila je ona.

Smatra da je rješenje leži u izmjenama ovog zakona ali sumnja da će se to dogoditi.

“Kada je zakon usvojen u ministarstvu pravde BiH su obećali da će nakon godinu dana biti analizirana primjena ovog zakona i da će se onda pristupiti izmjenama, ali ne vjerujem da će doći do bilo kakvog unapređivanje ovog zakona”, zaključila je ona.

Zakon donesen sa cilje da uspori protok informacija

I struka je analizirala pojedine odredbe ovog zakona uz zaključak da su pojedine odredbe donesene kako bi još više usporili zainteresovanim novinarima, ili građanima pristup informacijama od javnog interesa.

Pravnik Dejan Lučka je analizirao ograničenja u pristupu informacijama i na rješavanje po žalbama u drugostepenom postupku. Ti dijelovi iz zakona su izabrani zato što bi mogli biti problematični u praksi.

U analizi je navedeno da su ograničenja prava na pristup informacijama definisana opsežna i široko te da mogu dovesti do nedostatka transparentnosti u radu institucija, “što posljedično može ograničiti javnu kontrolu nad njihovim aktivnostima i odlukama”.

“Preširokim, neadekvatnim, prikrivajućim i zlonamjernim tumačenjem izuzetaka u praksi naročito mogu biti pogođeni novinari i mediji, čija je uloga u društvu da budu na braniku demokratije i štićenja ljudskih prava. Sa isključenjem mogućnosti dolaska do pravovremenih informacija, njihov posao se naročito može iskomplikovati i u određenim slučajevima i onemogućiti. Baš zato je neophodno usko i nepristrasno tumačenje izuzetaka, kako od prvostepenog tako i od žalbenog organa”, navedeno je u Lučkinoj analizi.

Naglašava da poseban problem u ovom Zakonu predstavlja i nepostojanje istinske nezavisnosti Žalbenog savjeta.

“U budućim izmjenama ovog zakona imperativ treba da bude uspostavljanje specijalizovanog tijela za rad u postupcima po žalbama. Takvo tijelo bi poslužio kao drugostepeni organ u situacijama kada nadležne institucije odbiju pružiti informaciju pod izgovorom zakonskih ograničenja”, zaključio je Lučka u ovoj analizi.

Slobodno: Vesna Popović