BANJALUKA, SARAJEVO – Novinarke koje su bile žrtve napada zbog posla koji rade, najčešće su pretrpjele mizogine uvrede, odnosno one koje se referišu na njihov pol, a ne na nivo profesionalnosti u poslu.

Iako statistike pokazuju da nema velike razlike u broju napada na muškarce i žene u novinarskoj profesiji, ipak je motiv i način na koji se vrše, različit u svojoj osnovi: žene su uglavnom napadane zbog svog pola, a muškarcima se nezadovoljni „obraćaju“ drugim vrstama uvreda i češće raspravljaju na nivou argumenata vezanih za obrađenu temu.

Od ukupnog broja napada na novinare u posljednjih pet godina, gotovo polovina su bili napadi na novinarke, govore poražavajući podaci Linije za pomoć novinarima u Bosni i Hercegovini.

Novinarke u BiH su nerijetko žrtve verbalnog, a u određenim slučajevima i fizičkog nasilja.

Prema evidenciji Linije za pomoć novinarima, od 2019. do kraja prošle godine, registrovano je ukupno 297 napada na novinare, a od toga broja čak 130 napada se odnosilo na novinarke.

Brojne koleginice su bile žrtve verbalnih napada, seksističkih izjava, a neke od njih čak i fizičkih napada.

Ovakvi napadi u najvećem broju slučajeva dolaze od visokih zvaničnika, direktora javnih preduzeća, funkcionera, senatora…

Neke od koleginica koje su iskusile pomenute napade, poput glavne i odgovorne urednice portala Spin.info Sanje Vasković govorile su o svojim iskustvima.

„Ma koliko se trudila da ne primijetim drugačiji odnos funkcionera prema novinarkama koje postavljaju, u mom slučaju, nezgodna pitanja koja ne odgovaraju predstavnicima vlasti, određena doza mizoginije odnosno predrasude prema novinarkama se osjeća“, kazala je Vaskovićeva.

Naši političari, dodaje Vaskovićeva, očigledno ne misle da bi ženama trebali objašnjavati kako se troše pare iz budžeta, kome daju tendere i slično, pa su nerijetko iznenađeni njenim pitanjima.

Prema njenim riječima, u nedostatku adekvatnih odgovora, a očito se sa njom ne mogu fizički obračunavati, dešavalo se da u neformalnom razgovoru čujem komentare odbornika da su “gledali moje slike” i slično, što je, kako ističe, jako poražavajuće, neugodno i razočaravajuće“.

„Još jedan primjer koji mi pada na pamet jeste onaj kada sam komentarisala izgradnju bazena, jedan načelnik opštine mi je, za govornicom, prije uključenja kamera rekao “da će me gledati kada se budem kupala” i slično“, izjavila je Vaskovićeva.

Dodala je da se mimo toga, u našem društvu normalizovao govor mržnje na internetu prema novinarkama, gdje se ponekad čak ispod tekstova koje nije ona napisala obraćaju u ženskom rodu.

„Dio smo društva u kojem je zahtjevno i opasno biti novinar, a novinarka duplo teže, zato je potrebno, prije svega da same podižemo svijest o jednakom tretmanu i podstičemo sankcije za bilo kakav govor mržnje na toj osnovi“, naglasila je Vaskovićeva.

Kazna od 700 KM za prijetnje smrću

Novinarka iz Gacka Milanka Babić Kovačević istakla je da bi nasilje uvijek trebalo prijaviti, ali ona to ne radi zbog toga što je svjesna da sistem ne reaguje na pravi način, posebno kada se radi o verbalnom ili onlajn nasilju.

„Nekada imam utisak da se računa samo kad pretrpite fizičko nasilje, a sve ostalo je vaše umišljanje, preosjetljivost, pretjerivanje, pa čak i skretanje pažnje javnosti da ste ugroženi. Sve su to tumačenja koja su veoma prisutna u našem društvu“, kazala je Babić – Kovačević.

Kako ističe, ako zanemarimo izrazito mizogine komentare koji joj dolaze na privatne naloge sa lažnih profila, komentare ispod tekstova koji se bave njenom ličnošću i izgledom, a ne samim tekstom i činjenicama u njemu, a koje nije prijavljivala, slučaj koji je prijavila se tiče verbalnog napada u javnosti od strane kriminalca, dakle osuđivanog lica sa potjernice.

„Nezadovoljan mojim pisanjem nekoliko puta mi je na ulici, prilikom susreta, dobacivao pogrdne riječi, prijetio mi, dolazio na radno mjesto, zvao telefonom, rekao da može da me ubije. Vjerujem da je, budući da to nisam prijavljivala, mislio da svaki susret može da iskoristi da me napada“, svjedoči Babić Kovačević.

Pošto je, kako kaže, vidjela da to neće prestati, nakon verbalnog napada na javnom mjestu uz unošenje u lice i zamahivanje rukom, prijavila je slučaj policiji.

„Dežurni policajac je uzeo moju izjavu i rekao da će i njega pozvati. Prošli su mjeseci, nisam imala nikakve zvanične informacije. Potom sam dobila poziv od sudije za prekršaje koji me je pozvao na ročište što nije bilo ni malo prijatno iskustvo“, kaže Babić Kovačević napominjući da se radi o osobi za koju nikada ne znate kako može da reaguje.

Prema njenim riječima, u maloj kancelariji za istim stolom su bili ona, napadač, sudija i dežurni policajac koji je primio prijavu.

„Iskreno, osjećala sam se kao da sam ja na optuženičkoj klupi budući da se napadač ponašao prilično bahato, vikao je, gestikulirao, optuživao me je da ga proganjam i pišem neistine o njemu, narušavam mu poslovni ugled. Sudija je, umjesto da njega umiri, opominjao oboje. Imala sam osećaj kao da su napadač i žrtva, pred ovim sudom, u istoj poziciji“, izjavila je Babić Kovačević.

Prema njenim riječima, nakon ovog “suočavanja”, napadaču je izrečena novčana kazna, od 700 KM za počinjeni prekršaj, te je tako okončan taj slučaj.

„Iako se srećemo, nakon toga nisam imala problema“, navela je Babić Kovačević.

Novinarka N1 televizije Snježana Mitrović takođe je iskusila ružnu stranu novinarske profesije i to od predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.

„Sve je manje prostora za novinare, često smo pritisnuti skroz do uz zid. Taj osjećaj pritiska na slobodu javne riječi nije nimalo ugodan. Moje dugogodišnje iskustvo me je naučilo da druga strana novinare napada najčešće kad ubodu suštinu“, kazala je Mitrovićeva.

Dodala je da se generalno ne osjeća nesigurno, ali da svakako propituj svoje postupke i odluke misleći na bezbjednost porodice.

„Političari nastupaju s pozicije moći i društvo tu “siloderu” nažalost neselektivno prihvata. Psovanje, uvrede ili verbalni napad nikako ne priliče nosiocima vlasti, ni u javnom prostoru, ni van njega“, naglasila je ona.

Dodik šampion u napadima na novinarke

Novinarke u RS su najgorim mogućim riječima napadane od strane aktuelnog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika što je dalo „vjetar u leđa“ i drugim političarima da se ponašaju po istom principu.

Najnoviji takav primjer je kada je novinarku N1 televizije nazvao kravom.

Samo nekoliko mjeseci prije toga napao je drugu novinarku N1 televizije Snežanu Mitrović.

On se prije napada na press konferenciji obrušio na N1 televiziju, da bi nakon toga nazvao Mitrovićevu, galamio, vrijeđao i psovao je.

Novinarka N1 je tada rekla da se sve desilo vrlo brzo, u jednoj minuti. Javila se jer je pomislila da Dodik želi da se izvini zbog nastupa na konferenciji.

“Naivno sam to pomislila. Kroz glavu mi je prošlo da će možda da pristane i na intervju, jer zahtjeve šaljem redovno. Umjesto toga uslijedile su psovke i galama, nisam mogla ni doći do riječi. Po prvi put dobijam takav poziv. Gospodin Dodik je negodovao i vikao zbog teksta objavljenog na portalu N1. Krenuo je da viče i psuje, bilo je vrlo lično i neugodno“, kazala je ranije Mitrovićeva.

Ovo nažalost nisu prvi napadi takve vrste od strane predsjednika Dodika. On je prije desetak godina napao novinarku BN televizije komentarišući njen izgled.

Dodik nije jedini koji napada novinarke, i visoki funkcioneri SNSD-a se često ugledaju na njega.

Novinarka CAPITAL-a dva puta je doživjela napade od visokih funkcionera SNSD-a.

Prvi put od odbornika SNSD-a u Skupštini grada Banjaluka, privrednika i senatora Marinka Umičevića i to sve zbog uredno postavljenog novinarskog pitanja.

Umičević je najprije počeo vrijeđati glavnog i odgovornog urednika CAPITAL-a Sinišu Vukelića, da bi se zatim obrušio na novinarku.

Drugi sličan napad uslijedio je od SNSD-ovog načelnika Šipova Milana Kovača takođe zbog uredno postavljenog pitanja. Psovke, uvrede, omalovažavanja zvaničnika bivaju prepoznate i imaju odjek u javnosti.

Vrlo je vjerovatno da postoji mnoštvo napada koji nisu prijavljeni i za koje ne znamo.

Slobodno: Bojana Ninković