BANJALUKA – Neodređenost, nejasnost i uopštenost definicija klevete i uvrede u nacrtu zakona, kao i propisivanje drakonskih kazni, nisu u saglasnosti sa osnovnim postulatima demokratski uređenog društva.

Milorad Mitrović, sekretar Sindikata uprave Republike Srpske za portal BUKA govori o Nacrtu zakona kojim se kleveta u Republici Srpskoj nastoji kriminalizovati, drakonskim kaznama koje novi zakon donosi, načinu na koji ovaj zakon može uticati za stanovnike u Republici Srpskoj.

Buka: Tokom posljednje dvije sedmice održane su dvije javne rasprava o Nacrtu zakona o kleveti u Banjaluci. Pravnici koji su bili na javnoj raspravi u Banjaluci jasno su bili protiv ovog zakona. Koji su najveći problemi ovog zakona koji je predstavljen od Vlade RS i koji pored silnih upozorenja struke i medijske zajednice nije bitno promijenjen?

Mitrović: Na javnoj raspravi smo mogli čuti kvalitetne i argumentovane tvrdnje zašto je potrebno da se odredbe kojima se inkriminišu djela protiv časti i ugleda povuku iz dalje raprave i da se dodatno razmotri potreba za inkriminacijom djela klevete, uvrede i iznošenje ličnih i porodičnih prilika. Razlozi za kriminalizaciju navedenih djela nisu uvjerljivi, dodatno ograničavaju slobodu izražavanja bez odgovora na ključna pitanja na koji način će se povećati odgovornost u sferi javnog izražavanja stavova i mišljenja. Razlozi koje je naveo predlagač su uopšteni i neodređeni. U obrazloženju je bilo potrebno navesti na osnovu kojih analiza domaćih i stranih sudskih praksi predlagač procjenjuje opravdanost uvođenja ovih djela u Krivični zakonik Republike Srpske i na koji način će ove izmjene doprinijeti boljoj zaštiti prava i sloboda izražavanja.

Dodatni argumenti u prilog povlačenju ovakvog zakonskog rješenja su dostupnost blažih alternativnih rješenja koja su propisana odgovarajućim odredbama Zakona o javnom redu i miru i Zakonom o zaštiti od klevete Republike Srpske kao i potreba da se onemogući dvostruko sankcionisanje okrivljenog u parničnom i u krivičnom postupku. Odredbe sadržane u Nacrtu su dosta nejasne i neprecizne, nisu čak razumljive naučnoj i stručnoj javnosti, a primjenjivaće se na sve građane. Nakon brojnih kritika za ovakvo zakonsko rješenje domaćih i međunarodnih tijela za zaštitu ljudskih prava i sloboda, za očektivati je da će obrađivač obrisati ove odredbe u Prijedlogu zakona.

Buka: Koliko je problematično pozivati se na evropske prakse, imajući u vidu stanje društva u kojem mi živimo, mnogi se boje da će ovaj zakon biti zloupotrijebljen od strane političara, a da na sudovima neće dobiti adekvatnu zaštitu?

Mitrović: Predložena rješenja su daleko od evropske prakse i standarda slobode izražavanja koja je propisana Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U obrazloženju pomenutog nacrta se samo pominje da su u nekim zemljama Evropske unije ova djela propisana krivičnim zakonodavstvima, ali bez da se sagledaju drugi efikasnijih mehanizama zaštite prava i sloboda na izražavanje. Predlagač nam nije argumentovao zbog čega ova djela uvodi u Krivični zakonik, u skladu sa kojim evropskim standardima i vrijednostima, koja je to domaća i sudska praksa koja je pokazala cjelishodnim da se ova djela inkriminišu. Neodređenost, nejasnost i uopštenost definicija klevete i uvrede u nacrtu zakona, kao i propisivanje drakonskih kazni, nisu u saglasnosti sa osnovnim postulatima demokratski uređenog društva niti su u skladu sa pomenutom konvencijom. Ukoliko bi se ovako nejasna predložena rješenja primjenila u našem pravnom sistemu imali bismo pravnu nesigurnost koja bi definitivno dovela do zloupotreba i ograničavanja prava i sloboda građana.

Buka: Da preciziramo, postoji li u Evropi ovako “strog” zakon o kleveti i uvredi sa ovako drakonskim kaznama?

Mitović: U susjednim zemljama i zemljama članicama EU nisu propisani ovako strogi rasponi kazni. U prilog tome su i brojne primjedbe i kritike koje su pristigle u posljednjih nekoliko mjeseci od strane međunarodnih tijela za zaštitu ljudskih prava. I sama pretnja visokim novčanim kaznama koje sežu do 100.000 KM predstavljanju vid odmazde države na svakoga ko javno iznosi svoje stavove i mišljenja. I po postojećem Krivičnom zakoniku, prilikom odmjeravanja kazne mora se uzeti u obzir svrha kažnjavanja i sve olakšavajuće i otežavajuće okolnost, a naročito imovinsko stanje učinioca. Nesrazmjernost kažnjavanja i neproporcionalnost predloženih sankcija nisu u skladu sa evropskim standardima.

Buka: Šta nam govori činjenica da vlast ne odustaje od zakona i pored svih inicijativa i prijedloga koje su predane u posljednjih nekoliko mjeseci?

Upozorenja domaćih i stranih zaštitnika ljudskih prava su značajno uticala da se ove javne rasprave održe i da se zakon ne uputi u proceduru donošenja po hitnom postupku. Pritisak javnosti i brojne kritike predloženih rješenja su iznjedrile da se o ovom bitnom pitanju održe javne rasprave, kako bi se u argumentovanoj raspravi mogli braniti jedni i drugi stavovi. Vidjećemo na koji način će obrađivač zakona iznesene stavove uvažiti ili odbiti u obrazloženju Prijedloga zakona i na koji način će se ubuduće postaviti po ovim pitanjima. Vrlo je vjerovatno da će se nakon javnih raprava predlagač opredjeliti za donošenje posebnog Zakona o medijima ili izmjenama i dopunama Zakona o zašiti od klevete.

Buka: Jeste li zadovoljni odgovorima predstavnika Ministarstva pravde Republike Srspke na pitanja koje je postavila struka?

Mitrović: Predstavnici Ministarstva pravde su pomno slušali argumentaciju zašto ovakav način rješavanja društvenih problema ne smatramo dobrim rješenjem, te na koji način predlažemo da se predmetna materija definiše. Uvjeren sam da će se nakon izvještaja o provedenim javnim raspravama i sagledavanja cjelokupnog stanja odustati od početnog koncepta i ponuditi neka nova kvalitetnija rješenja. Odsustvo pretjeranih reakcija izlagača ovog nacrta govori u prilog činjenici da smo na dobrom putu da se stručna, medijska i građanska reakcija moraju uvažiti.

Buka: Iako je obećano da će biti održano više javnih rasprava, da će se o ovom zakonu detaljno pričati dva mjeseca, a sve je spalo na nekoliko javnih rasprava u dvadesetak dana i samo jedna je u Banjaluci. Šta nam i ovo pokazuje, da li se ove javne rasprave održavaju samo reda radi?

Mitrović: Mislim da je svima nama jasno da se u obećanja ne pouzdamo previše, nego isključivo u naš rad i zalaganje. Argumenti, tvrdnje i ozbiljne kritike koje smo uputili i prije i tokom održavanja javnih rasprava su više nego dovoljne da se sporna rješenja povuku iz dalje procedure donošenja.

Buka: Na javnoj raspravi u Banjaluci je istaknuto da se ovi zakoni uvode na način da se stvara lažna slika da su oni potrebni zbog slučaja mladića iz Laktaša iako to nema veze jedno sa drugim, potpuno je drugi zakon vezano za nedozvoljeno snimanje i fotografisanje. Koliko je i ovo problematično?

Mitrović: Potrebu za propisivanjem novog krivičnog djela pod nazivom “neovlašteno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka” predlagač opravdava tragičnim događajem samoubistva mladića zbog objavljivanja snimka i ismijavanja na društvenim mrežama, koji se dogodio u oktobru 2022. godine. Ovakav način uvođenja novog krivičnog djela i obrazloženje smatram neadekvatnim i neprimjerenim, iz razloga što je postojećim Krivičnim zakonikom Republike Srpske već propisano posebno krivično djelo zlostavljanja na radu sa novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.

Odredbom člana 210. Krivičnog zakonika propisano je da ko na radu ili u vezi s radom drugog vrijeđa, ponižava, zlostavlja ili na drugi način uznemirava i time naruši njegovo zdravlje, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine. Neprimjenjivanje postojećih odredbi Krivičnog zakonika, a uvođenje novih krivičnih djela pod plaštom postojećih smatram nedopustivim.

Buka: Maja Isović Dobrijević